zdravstveni kutak
Briga za zdravlje naše djece
Ovdje ćete pronaći korisne informacije i savjete za očuvanje zdravlja vaše djece, kao i informacije te savjete o postupanje kod pojave bolesti. Naš je cilj osigurati zdrav i siguran okoliš u kojem se djeca mogu razvijati i rasti.
Naša misija
Kroz razne aktivnosti, radionice i edukacije, trudimo se poticati zdrave navike i svijest o važnosti zdravlja od najranije dobi. Naši stručni djelatnici kontinuirano prate najnovije smjernice i preporuke kako bismo pružili najbolju moguću skrb za vaše mališane.
zdravstveni kutak
Briga za zdravlje naše djece
Ovdje ćete pronaći korisne informacije i savjete za očuvanje zdravlja vaše djece, kao i vijesti o našim zdravstvenim aktivnostima i projektima. Naš je cilj osigurati zdrav i siguran okoliš u kojem se djeca mogu razvijati i rasti.
Naša misija
Kroz razne aktivnosti, radionice i edukacije, trudimo se poticati zdrave navike i svijest o važnosti zdravlja od najranije dobi. Naši stručni djelatnici kontinuirano prate najnovije smjernice i preporuke kako bismo pružili najbolju moguću skrb za vaše mališane.
upute za roditelje
Dijete koje je bolesno ne može boraviti u vrtićkoj skupini, jer se povećava mogućnost obolijevanja ostale djece, a bolesnom djetetu treba pružiti posebnu njegu koju mu vrtić tada ne može pružiti.
Roditelj ili skrbnik dužan je obavijestiti odgojitelja o izostanku djeteta zbog bolesti (naročito ako se radi o zaraznoj bolesti djeteta).
Nakon bolesti obavezno je donijeti liječničku potvrdu
U slučaju ozljeda i naglog pobolijevanja u vrtiću se pruža prva pomoć, odmah obavještava roditelj i ako postoji indikacija za dodatnu stručnu medicinsku pomoć dijete se upućuje liječniku.
Ukoliko dijete ima akutne zarazne bolesti (vodene kozice, ospcie, šarlah, gnojnu anginu…) ne može boraviti u vrtiću, kao ni dijete koje povraća, ima proljev, povišenu tjelesnu temperaturu, svrab ili uši u kosu. Ako su nevedena stanja uočena tijekom boravka u vrtiću, odgojitelj će odmah obavijestiti roditelje, a pri ponovnom dolasku roditelj prilaže liječničku ispričnicu o zdravstvenom stanju djeteta.
Ukoliko je utvrđeno da je dijete alergično na neku namirnicu ili lijek, o tome treba pravodobno obavijestiti roditelje.
U vrtić nije dopušteno unošenje hrane uz koju nije navedena deklaracija, niti hrane pripremljene u domaćinstvu (proslave rođendana).
aktivnosti koje provodimo
Zdrava prehrana: Svakodnevno osiguravamo uravnotežene obroke bogate hranjivim tvarima. Naši obroci su prilagođeni dječjim potrebama, a koristimo samo svježe i kvalitetne namirnice.
Tjelesna aktivnost: Redovita fizička aktivnost ključna je za zdrav razvoj djece. Organiziramo razne sportske aktivnosti i igre koje pomažu u razvoju motoričkih vještina.
Higijenske navike: Učimo djecu osnovama osobne higijene, uključujući pravilno pranje ruku, oralnu higijenu i važnost čistoće.
Preventivni pregledi: Redovito surađujemo s pedijatrima i dentalnim stručnjacima koji obavljaju preventivne preglede i brinu se za zdravlje djece.
Najčešće bolesti i postupanja
U oftalmološki pregled u sklopu Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti uključena su sva djeca koja u tekućoj godini provedbe programa navrše četiri godine života. Pozivno pismo na pregled dobit ćete poštom na kućnu adresu djeteta s određenim vremenom i mjestom pregleda.
Više informacija o samom programu pročitajte na službenoj Internet stranici HZJZ-a klikom na poveznicu OVDJE.
Što je slabovidnost?
Slabovidnost ili ambliopija je najčešće oštećenje vida u djece (vidne oštrine, percepcije kretanja, osjećaja dubine prostora, razlikovanja kontrasta) i vodeći uzrok sljepoće na jednom oku, bez prisutne vidljive bolesti oka, zbog čega se djeca u pravilu ne žale na smetnje vida. Oko je organ koji prima svjetlosne podražaje, a stvarna slika svijeta kojeg gledamo oblikuje se u vidnome dijelu mozga. Oko i dio mozga zadužen za vid se po rođenju nastavljaju razvijati. Uzrok razvijene slabovidnosti nije u oku, već u mozgu, tj. izostanku dozrijevanja vidnog dijela mozga. Ako je ulaz svjetlosti u oko spriječen (primjerice zbog spuštene vjeđe) ili je svjetlosni podražaj nedovoljan, izostat će pravilan razvoj vidnog dijela mozga. Razvoj vidnoga dijela mozga gotovo u cijelosti završava u sedmoj godini života djeteta.
Opisana dugotrajna posljedica slabovidnosti je povećan rizik razvoja sljepoće i invaliditeta, a slabovidnost može utjecati i na promjenu svijesti o sebi te utjecati na kasniji psihološki razvoj djeteta. Ako se slabovidnost ne liječi u ranom razdoblju razvoja života djeteta, slabovidno oko neće nikada više moći povratiti dobar vid. Štoviše, oko može postati i funkcionalno slijepo jer je nakon sedme godine života razvoj vidnog dijela mozga najvećim dijelom završen.
Hripavac ili pertussis je akutna visoko zarazna bakterijska infekcija dišnog sustava, karakterizirana napadajima spazmatičnog kašlja. Uglavnom se javlja kod dojenčadi i male djece. Tijek bolesti je postupan, s nespecifičnim kataralnim simptomima (kao prehlada), zbog čega se u početku, kada je osoba najzaraznija, ne posumnja na hripavac, pa bolesnik neometano širi bolest.
Prosječna inkubacija je 9-10 dana (raspon 6-20 dana). Rezervoar bolesti je čovjek.
Uzročnik je Bordetella pertussis, a put prijenosa kapljični:
- direktni kontakt s izlučevinama mukoznih membrana dišnog sustava oboljele osobe,
- zrakom, vjerojatno velikim kapljicama
- indirektni put prijenosa kontaminiranim predmetima (vrlo rijetko).
Rizik obolijevanja i komplikacija je najveći u novorođenačkoj/dojenačkoj dobi kod necijepljene djece.
Stvorena imunost kod cijepljenih osoba se vremenom značajno smanji ili nestane, kao i zaštita stečena preboljenjem. Stoga, novorođenčad neće naslijediti pasivnu imunost (antitijela) od majki, osim u slučaju da je majka cijepljena tijekom trudnoće (jednokratno dTap-om u zadnjem tromjesečju).
Mogu oboljeti i nepotpuno cijepljena mala djeca, starija djeca i odrasle osobe, bez karakterističnih simptoma bolesti.
Oboljela osoba je izrazito zarazna u ranom kataralnom stadiju bolesti i na početku paroksizmalnog kašlja (prva dva tjedna).
Uzorak za laboratorijsko testiranje (bris nazofarinksa) najbolje je uzeti unutar prva dva tjedna od početka bolesti.
Učinkovita i sigurna prevencija hripavca je redovno cijepljenje kod izabranog pedijatra, školskog ili obiteljskog doktora, u skladu s Programom obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj.
O slučaju oboljenja/sumnje na bolest, što prije obavijestiti epidemiologa u pripravnosti.
Oboljele osobe, kao i sumnjive na bolest, treba izolirati u skladu s epidemiološkim preporukama.
Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica.
Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima. Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica.
Virus je relativno osjetljiv u vanjskom okolišu te u zraku, na predmetima i površinama preživljava najviše do 2 sata.
Inkubacija najčešće traje 10 do 12 dana, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa.
Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa. Osipu prethode respiratorni simptomi (hunjavica, crvenilo očiju, kašalj i slično) i povišena tjelesna temperatura.
Cijepljenje je najučinkovitija zaštita protiv bolesti i stoga je održavanje visokih cjepnih obuhvata u zemlji najbolja zaštita od širenja bolesti i izbijanja epidemije.
Prema Listi zaraznih bolesti potrebno je prijaviti sljedeće bolesti:
- Streptokokna upala grla
- Šarlah
- Bakterijska sepsa – pod ovim nazivom bolesti prijavljuju se slučajevi invazivne bolesti uzrokovane streptokokom grupe A (izuzev bakterijskog meningitisa koji se prijavljuje kao zaseban entitet) specificira se naziv uzročnika, te se u napomeni opiše klinički tijek bolesti
- Bakterijski meningitis – treba navesti naziv uzročnika te se opiše tijek bolesti
- Pneumonija – treba navesti uzročnika
Detaljne preporuke pročitajte na službenoj Internet stranici HZJZ-a klikom na poveznicu OVDJE.
Ušljivost djece je prilično uobičajena pojava koja tijekom trajanja školske godine kada su djeca izložena višesatnom bliskom kontaktu može biti proširena u dječjim kolektivima kao što su dječji vrtići ili osnovne škole.
Epidemijska pojava ušljivosti se najčešće pojačano javlja tijekom jeseni, s početkom školske godine, kao i proljetnih mjeseci.
Uši glave su sitni ektoparaziti koji se hrane krvlju s vlasišta, a kad se namnože u većem broju, izazivaju svrbež glave.
Uš ne skače i ne leti zrakom, već prilikom bliskog doticaja vlasišta prelazi na glavu drugog djeteta ili odrasle osobe. Može se prenijeti korištenjem zajedničkih češljeva, četki za kosu, kapa, ukrasnih traka za kosu, jastuka/jastučnica, ručnika, ovratnika na odjeći i sl.
Izvan vlasišta, uš može preživjeti do 48 sati, nakon čega bez hrane ugiba.
Odrasle jedinke svoja sitna jajašca (tzv. gnjide) odlažu u velikom broju, na način da ih zalijepe za vlas kose uz samo vlasište. Ako se ne odstrane, mogu se naći i duž vlasi zbog rasta kose. Teže se uočavaju na svijetloj kosi, a mogu se zamijeniti s prhuti. U većem se broju jajašca uočavaju na dijelovima vlasišta oko ušiju, na potiljku te u šiškama. Iz jajašaca se za 7 – 10 dana razviju nove jedinke uši koje polažu nova jajašca.
Da bi lakše uočili uši ili njihova jajašca prilikom pregleda vlasišta, može Vam pomoći primjena povećala.
Postoje raznovrsna sredstva za uništavanje ili mehaničko uklanjanje uši i jajašaca (gnjida) koje se mogu kupiti u ljekarnama kao što su:
- različiti šamponi dostupni u ljekarnama
- gusti mehanički češljevi za mehaničko iščešljavanje vlasišta
- električni češljevi koji bi ih prilikom iščešljavanja trebali uništiti.
Šampone treba koristiti prema uputama proizvođača i svakako ponavljati postupak više puta, uz redovito pregledavanje vlasišta. Učestali pregled vlasišta je važan radi pronalaska i mehaničkog uklanjanja i uništavanja svježe izlegnutih uši i preostalih jajašaca.
Na tržištu su dostupni i repelenti u spreju koji preventivno odbijaju uši, a potrebno ih je raspršiti prije odlaska u kolektiv. U novije su vrijeme dostupne i gumice za kosu premazane prirodnim uljima.
Svakako se preporučuje prije odlaska u kolektiv zavezati kosu.
Svi ukućani trebaju oprati kosu istim šamponom, promijeniti i oprati češljeve, četke, odjeću, posteljinu (na 60 °C) jer je moguće da imaju uši, a da to nisu primijetili.
U pravilu nema brzog i trenutnog rješenja za rješavanje ušljivosti pa je prilikom provođenja postupaka odstranjivanja uši i njihovih jajašaca najvažnija upornost roditelja i višestruko ponavljanje postupaka.
Mala dječja glista koji kod ljudi, koji su im jedini prirodni domaćini izazivaju bolest koju nazivamo enterobiozom ili enterobijazom.
Glista izgleda poput bijelog končića, ženka je duga 8-13 mm, a mužjak 2-5 mm i ima zavinuti stražnji dio tijela.
Odrasli crvi žive u crijevima čovjeka (na kraju tankog i početnom dijelu debelog crijeva) te se hrane crijevnim sadržajem i sluznicom. Gravidne ženke nose oko 11.000 jajašaca, spuštaju se prema anusu, kroz koji aktivno izlaze, osobito noću, te polažu ljepljiva jajašca (prikazana su na gornjoj slici) na kožu analne, perianalne regije, skrotuma, genitalnom području, ali i u vagini, mjehuru i uterusu pa čak i trbušnoj šupljini, te nakon toga ugibaju. U jajima su ličinke koje već za 4 sata postaju invazivne a mogu u povoljnim vanjskim uvjetima preživjeti oko 2 tjedna. Čovjek se zarazi ako takva jajašca proguta. U tankom se crijevu iz njih oslobađa ličinka koja se presvlači dva puta i postaje odrasli oblik. Spolnu zrelost gliste dostižu za 15-43 dana, a žive oko dva mjeseca.
Simptomi
Simptomi infekcije dječjom glistom uglavnom nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni i značajno pogoršavati kvalitetu života. Glavni simptom zbog kojega se pacijent javlja liječniku je svrbež perianalne regije koji je osobito jak noću kad ženke parazita polažu jajašca. Zbog jakog svrbeža bolesnici se često grebu, pa time oštećuju kožu i sluznicu, a na oštećenjima mogu nastati sekundarne bakterijske upale ili ekcemi. Kod djece se katkada javlja razdražljivost, nemirno spavanje ili enureza (nekontrolirano mokrenje tijekom sna). U određenom broju slučajeva infekcija može biti i bez simptoma, a u ekstremnim situacijama mogu nastati i komplikacije zbog migracije glista u slijepo crijevo, prolaza u peritonealnu šupljinu ili reproduktivni trakt ženske djece gdje uzorkuju upalne procese.
Kako se prenosi mala dječja glista?
Zaraza kod čovjeka nastaje analno-oralnim putem, u djece najčešće autoinfekcijom preko onečišćenih prstiju prijenosom jajašaca ispod noktiju (dijete se češe zbog svrbeža anusa). Moguć je prijenos zaraze preko kontaminiranih predmeta, donjeg rublja, posteljine, pa čak i udisanjem prašine u kojoj se nalaze jajašca. Opisana je i retroinfekcija tj. povratak ličinki s perianalne regije u crijevo.
Kada posumnjati na zarazu malom dječjom glistom?
Na enterobijazu valja posumnjati ako se dijete često češe po guzi (anusu). Također, nemiran san i/ili nekontrolirano mokrenje u snu mogu biti simptomi. U slučaju pojave ovih simptoma, potrebno je dijete odvesti pedijatru.
Kako se otkriva mala dječja glista?
pretraga stolice od male je koristi jer se jajašca u stolici nalaze samo iznimno (u oko 5% slučajeva), a rijetko se na površini stolice mogu prostim okom vidjeti odrasli crvi. Metoda izbora u dokazivanju infekcije malo dječjom glistom je uzimanje perianalnog otiska ljepljivom celofanskom trakom („ selotejp“) .
Kako se liječi enterobijaza?
Zaraženost malom dječjom glistom riješava se lijekovima. U prvom navratu se nastoje uništiti odrasli crvi, a ponovljeno liječenje služi da se unište crvi koji su se eventualno u međuvremenu razvili iz preostalih jaja ili ličinki. Učinak liječenja provjerava se 2-3 tjedna nakon provedene terapije ponovnim pregledom perianalnog otiska.
Kako spriječiti širenje male dječje gliste?
Vrlo je važna edukacija ljudi o osobnoj higijeni uz obvezno pranje ruku sapunom i toplom vodom prije jela i rada s namirnicama, poslije korištenja toaleta i mijenjanja pelena. Preporučuje se skratiti nokte, izbjegavati griženje noktiju i češanje oko anusa, a prostorije u kojima se boravi redovito održavati čistima. Ako ima više inficiranih u jednoj grupi ili u obitelji, treba istodobno provesti liječenje svih članova, djece i odraslih, bez obzira na simptome ili nalaze pretrage. Nakon svakog liječenja treba uz osobne higijenske postupke i prokuhavanje rublja i posteljine, provesti čišćenje prostorija da bi se spriječila ponovna infekcija iz okoline. Životni ciklus crva traje približno 6 tjedana, stoga je važno barem toliko dugo provoditi pojačane higijenske mjere.
Vodene kozice su vrlo zarazna virusna bolest koja se očituje jakim svrbežom i osipom po koži u obliku mjehurića ispunjenih tekućinom, koji pucaju i stvaraju krastice.
Koji su simptomi vodenih kozica?
Počinje blagim porastom temperature, curenjem nosa i pojavom opće slabosti. Nakon toga javlja se osip na koži (ponekad i na sluznicama), na kojem se stvaraju mjehurići, od kojih nakon 2 do 3 dana nastanu kraste. Mjehurići se pojave u skupinama, najprije na trupu i vlasištu, a onda se šire na udove i lice u roku od dva do četiri dana.
Kako se prenose vodene kozice?
Vodene kozice se prenose kapljičnim putem u izravnom kontaktu sa zaraženom osobom, ali i preko predmeta kontaminiranih kapljicama zaražene osobe. Bolesnik s vodenim kozicama je zarazan dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kraste potpuno ne posuše, obično tri do sedam dana od pojave osipa. Većina djece preboli vodene kozice do svoje petnaeste godine. Jednom preboljena infekcija ostavlja trajnu imunost, no u nekih ljudi infekcija ostaje latentna (pritajena) dugi vremenski period.
Kako se liječe vodene kozice?
Nekomplicirani oblici bolesti se uglavnom liječe simptomatski (mirovanje, snižavanje tjelesne temperature, održavanje higijene radi prevencije sekundarnih infekcija kože – kupanje u otopini hipermangana i sl.), a u kompliciranih oblika se primjenjuju potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.
Može li se spriječiti obolijevanje od vodenih kozica?
Bolest se može spriječiti izolacijom oboljelih, dezinfekcijom predmeta, izbjegavanjem kontakta neimunih, kako s oboljelima od vodenih kozica, tako i s oboljelima od herpes zostera, no najučinkovitija preventivna mjera je cijepljenje.
Cjepivo
Cjepivo s dokazanom visokom učinkovitošću, postupno se prihvaća u svijetu. Cijepe se djeca starija od 12 mjeseci i to samo jednom dozom. Djeca starija od 13 godina i odrasli koji nisu preboljeli vodene kozice trebaju primiti 2 doze u razmaku 6-10 tjedana. Kod nas cjepivo postoji a cijepi se prema medicinskim indikacijama.
